Kemal Koštrebić

Izbori su najspektakularniji komunikacijski događaj na Balkanu. O izbornim strategijama, praksama i primjenama u našem okruženju bi se knjige i knjige mogle napisati.

Ove godine imamo i dosta analiza i kritika predizbornih kampanja. Moja kolegica Selma Kadić je analizirala u tri čina (prvi, drugi i treći) komunikaciju političkih partija. Sa svime se slažem.

Online prisustvo je odlično analizirao Dragan Močević. Njegov zaključak je moj početak – kampanja ne traje mjesec dana, već četiri godine. Također, komunikacija treba da bude dvosmjerna.

Al Jazeera Balkans nas je počastila odličnim predavanjem o političkom marketingu od vrsnih stručnjaka. Teško da se i na fakultetima može čuti bolje.

U Americi se također zahuktala predizborna kampanja.

Obama je objavio svoj recept piva. Objavljeno je da se u Bijeloj Kući nalazi mala pivara i da predsjednik Obama ima svoj recept. Preko piva pokušava da se obrati „prosječnom Joe-u“, odnosno prosječnom amerikancu. Istu strategiju posjetom NASCAR automobilskim trkama slijedi i Obamin konkurent, Mitt Romney.

Često se za Obamu govori da je prethodne izbore dobio na društvenim mrežama. Da li sada pokušava isto preko piva?

This is one of the most important lessons we can learn from the contradictory behavior of Henry Ford. In a sense, Ford was both the most brilliant and the most senseless marketer in American history. He was senseless because he refused to give the customer anything but a black car. He was brilliant because he fashioned a production system designed to fit market needs. We habitually celebrate him for the wrong reason: for his production genius. His real genius was marketing. We think he was able to cut his selling price and therefore sell millions of $500 cars because his invention of the assembly line had reduced the costs. Actually, he invented the assembly line because he had concluded that at $500 he could sell millions of cars. Mass production was the result, not the cause, of his low prices.

Kao što je kod Forda, marketing bio uzrok a pokretna traka i niska cijena automobila rezultat, tako isto smatram da su kod Obame društvene mreže alat pobjede na izborima, a da je marketing uzrok!

Zašto marketing? Prvo je potrebno postaviti cilj – doći do mladih ljudi koji na izbore izlaze u znatno manjem procentu nego stariji, a uz to, mladi su bliži idejama demokrata. Onda se pronađe kanal kako komunicirati i kako aktivirati tu populaciju – dolazimo do društvenih mreža. Dakle, društvene mreže su bile samo alat, a ne cilj.

Drugi cilj je bila promjena pravila igre – do tada su 1% najbogatijih Amerikanaca finansirali predsjedničke kampanje putem jako izdašnih doznaka. Obama je prvi koji je putem interneta i društvenih mreža aktivirao „prosječnog Joe-a“ i većinu svog budžeta za kampanju napunio putem donacija manjih od 400$, dakle pojedinačnih donacija građana srednje klase.

Sada je to pivo. Doduše ne u tolikoj mjeri kao društvene mreže, ali pivo je ovdje tačka diferencijacije, jer konkurent Romney je mormon, kojem religija zabranjuje konzumiranje alkohola. Što Obama sada želi naglasiti i označiti Romnya kao pripadnika manjinske religijske skupine.

Što se tiče naših izbora, najviše se analizirao PR i oglašavanje. Kako je marketing puno više od toga, obratiću pažnju na manje vidljive segmente.

Zaključio sam da se oglašavanjem jako malo postiže. Posebno mislim da oglašavanje u predizbornoj kampanji neće nikada biti odlučujući faktor pri davanju glasa.

Dragan je naglasio lošu online prisutnost kandidata i stranaka. To je bilo i za očekivati, jer se lako smješiti sa plakata, ali je daleko teže odgovoriti na pitanja birača. Bolje je to onemogućiti. Velike i dominantne stranke žele da se zaštite i ostanu u poziciji u kojoj jesu, te žele da one budu te koje diktiraju pravila.

Kampanje i jesu zaista odraz onoga što su stranke radile u periodu od četiri godine. Ako se u kampanji ne prikazuje ništa do lice kandidata i njegovo ime, onda stranka i kandidat zaista i nema ništa više da ponudi.

Često se spomenu džamije i crkve kada se komentariše politika na Balkanu. Naravno u negativnom kontekstu. Javna je tajna da vjerski službenici propagiraju određene (nacionalističke) partije tokom predizborne kampanje. Taj model funkcioniše od prvih demokratskih izbora u bivšoj Jugoslaviji pa do danas i može se zaista reći vrlo uspješno. Možemo sada kukati kako to nije etički i kako je ilegalno lijepljenje i prelijepljivanje plakata na svim dostupnim mjestima, ali to su trenutno dozvoljena pravila igre. Svakako da utiču na rezultat i to, po mom mišljenju, presudno.

Šta onda izazivač u tom slučaju treba da radi?

Obama je crnac, nalazio se u poziciji izazivača, te sa manjim budžetom. Nije iskoristio Facebook i Twitter, već je promjenio pravila igre.

Male stranke, dakle, treba da osmisle novi kanal komuniciranja i aktiviranja birača, te da promjene pravila igre.

Obzirom da velike stranke „rade“ (i promovišu se i komuniciraju i rade svoj stvarni posao) samo pred izbore, vrijeme je da manje stranke pokušaju ući u prazan prostor.

Ne moraju se kanali graditi putem online društvenih mreža. Kod nas je, kao u svakoj maloj sredini, lična preporuka daleko važnija. Džamije i crkve su im nedostupne, plakatima ne mogu ratovati jer veliki imaju više novca.  Manje stranke bi se trebale posvetiti izgradnji svojih mreža, a tu im samo kao alat mogu/trebaju poslužiti Facebook i Twitter.

Zaključak:

1. Kanal komuniciranja: Obama je izgradio zajednicu donatora, aktivista i birača putem društvenih mreža. Aktuelna vlast ima svoju zajednicu u religijskim zajednicama, ciljaju samo na svoje nacionalne grupe. Kakvu zajednicu mogu izazivači napraviti?

2. Promjena pravila igre: H.Ford je izmislio 500$-car. Obama je izmislio pojedinačne, male donatore (ispod 400$). Aktuelna vlast radi samo pred izbore, prelijepljuje plakate i to im daje dobre rezultate. Kakav shift mogu izazivači napraviti?

Za kraj:

Shit izbora 2012: Predizborno ruglo kroz objektiv Jima Marshalla. Konvencionalna mudrost (koja nikada nije tačna) naših stranaka je – što više plakata to bolji rezultat. Tokom ovih izbora su mnogi džaba potrošili pare, uništili šume i sada preskačemo preko njihovog smeća. A i izgubili su.

Hit izbora 2012: Hit izbora i najinovativnija kampanja je ona od Naše stranke, koja se zaista spustila među građane. Njihovi kandidati su na pijaci dijelili cekere, čime su dizali svijest o štetnosti plastičnih kesa. I naravno, jedini zaista razgovarali sa građanima.

Ovih dana se podigla prašina oko Argetine kampanje za Argetu Delight (slučaj poznat i kao Kolateralna pašteta). Iako naše tržište i nije previše senzitivno na diskriminaciju bilo kakve vrste (koliko god po Facebooku shareali tekstove osude  ove kampanje), ovdje ću dati svoje mišljenje o marketinškim efektima ovakvih poteza.

Da se odma na početku razumijemo: apsolutno sam protiv diskriminacije bilo kakve vrste i javno istu osuđujem! Jedan od ciljeva ovog bloga od pokretanja je povećanje razumjevanja u komuniciranju, odnosno povećanja raznovrsnosti komuniciranja.

Da krenemo od ljepših tema: Danas sam u Elvisovoj kolumni vidio reklamu BH Telecoma u kojoj se pojavljuje i jedan od lidera New Primitives-a. Nakon dugo vremena mi se svidjela ideja spota za BH Telecom. Istina produkcija i izvedba nije na zavidnom nivou, ali sad barem nisu „otkuhavali“ svoje prethodne i ideje drugih telecom operatera.

Skoro svi moji vršnjaci su imali priliku „uživati“ u porodičnim izletima, pokušavajući pobjeći, odnosno ostati povezan sa ostatkom svijeta kroz ICQ, MSN, Facebook… Zbog toga bi ovaj spot (vjerovatno) „kliknuo“ kod većine. Da je kvalitetno urađen.

Nakon spota mi je na pamet pala ideja da bi, recimo, BH Telecom imao daleko bolje spotove i oglase da zaposle Elvisa kao Chief Creative Officera. Isto kao što je Intel zaposlio Will.i.am-a kao kreativnog direktora. Vjerovatno bi i neka naša kompanija sa Elvisom došla do nekog višeg nivoa.

Da se vratim Argeti. Delight je odličan i domišljat potez da se označi light varijanta proizvoda. Također, i ostali elementi kampanje su dobri. Da Argeta nije zalutala u marketing, pokazaće nam i njihova reakcija na kraju.

Nije baš rijetkost da se desi (namjerna) greška i povrijedi određena grupa ljudi. Neki to rade namjerno. Kod nekih to izgleda kao šala, a kod nekih sasvim suprotno. Kada vidimo takvu karikaturu, koja će lijepo opisati svakodnevne odnose između spolova u našem regionu, onda će to može izgledati simpatično.

Sinoć u domu Jambriščakovih, neposredno nakon finala Eura…

Kada to Argeta uradi, onda neće.

Odmah sam se sjetio Durex-ove krize na Twitteru. Njihov community manager iz Južne Afrike je prešao crtu tolerancije u šalama i – dobio otkaz.

Poslije se Durex izvinjavao. Još gore je što je Durex globalni brand, Twitter globalna mreža, pa se sve odražava na cijeli svijet.

„We’re really sorry for causing offence today, not intentional. We believe in the rights of woman and safe sex. Thanks for putting us right.

As a brand respected by millions, we wld like 2 take this opportunity 2 apologize 4 the jokes posted on our timeline yesterday #DurexApology

Apologies go out to @FeministsSA, but also thanks. You reminded us that rape and violence against women is still a major concern in SA.“

U našem okruženju smo imali slučajeve uvreda žena. Sjećamo se „Prilagodljive svakog podlozi“ i oglasa WalterWolf-a gdje muška ruka povlači žene kao šahovske figure.

Kakva je razlika između Argete i Durexa s jedne i WW i Save sa druge strane?

Brandovi piva, autoguma, cigareta…često znaju (posebno pivari) koristiti seksističke oglase. Njima ne smetaju protesti udruženja za zaštitu ravnopravnosti. Čak šta više, često im i odgovaraju što žešći napadi feminističkih organizacija. Njihova publika i jesu mačo-alfa-mužjaci, koji vole da ih feministkinje mrze. Tu dakle nema govora o slučajnim uvredama na račun žena.

S druge strane, Argetu najčešće kupuju majke. Durex, istina, koriste muškarci, ali nikako bez ljepše polovine. Tu se mora paziti na ravnopravnost! Tu se mogu desiti slučajne greške ili subjektivnost u kreiranju kampanja. Nakon toga ide izvinjenje.

Argeta: Svi sporni oglasi će biti uklonjeni s reklamnih površina u što skorijem vremenu

Argeta je brzo shvatila grešku i ispravila je najbolji mogući način. Znali su da će njihovo saopćenje biti jako čitan tekst na internetu, te su istakli sve svoje prednosti. …bez aditiva, smanjen udio soli i masnoće, žene daju veliki doprinos u proizvodnji i to (naglašeno) na svim nivoima (i u menadžmentu i u proizvodnji); Argeta se proizvodi u BiH; sponzorišu mnoge festivale, prije svega dječije…

Istina, težak su prestup napravili. Nismo senzitivni (nažalost!) na ovakve stvari da bismo promjenili obrasce svoje kupovine. Ni konkurenti nisu bili budni da bi ovu priliku iskoristili.

Kao što je Intel zaposlio Will.i.am-a,  možda bi tako i naše veće kompanije trebale imati svoje savjetnike (ne u klasičnom smislu, nego nekoga ko će mjenjati i korigovati korporativnu kulturu; možda kao neki savjetodavni odbor) u različitim oblastima – kultura, komunikacije, umjetnost… Ne da bi im se manje grešaka dešavalo, već bi mogli biti predvodnici novih trendova.

Prošle godine sam prisustvovao ljetnoj školi European Forum Alpbach i sada vam (posebno studentima) preporučujem da se prijave na istu školu ove godine na www.alpbach.org. Smisao Alpbacha je da se omogući neposredna diskusija studenata sa ekspertima i donosiocima odluka. Mogu samo da kažem da su Alpbach i slične ljetne škole ono što nazivamo life-changing experience!

Nakon Alpbacha, Inicijativna Grupa Alpbach Sarajevo je organizirala prošle sedmice World Cafe Sarajevo diskusiju na kojoj je tema bila Brandiranje države.

Poslastica za mene. Jako mi je drago da se tako nešto desilo, jer da nije ovog mog bloga, teško da bi mogao naći mjesto za diskusiju o marketingu i brendiranju u BiH.

Gosti su bili dr Nenad Brkić, Goran Milić, Valentin Inzko i Dragan Močević. Sumnjam da ih treba posebno predstavljati.

Neću pisati dnevnik šta se pričalo i kako je izgledalo, samo dajem pogled kako sam ja doživio tu diskusiju.

• Prvo bih istakao da bi mi bilo draže da smo razgovarali šta svako od nas, a posebno šta svako od gostiju, može da napravi u stvaranju boljeg image-a BiH (iako u naslovu nije bilo BiH, samo od sebe se nametnulo da pričamo o brandiranju BiH). Dakle da diskusija ima svoju strukturu. Kažem imagea, jer kao što je Dragan rekao, sada ne možemo govoriti o brandiranju države. Nemamo identiteta, a u brandiranju se od identiteta polazi. Moj je zaključak br 1 da trebamo napraviti malo opušteniju atmosferu i stvarati svoj bolji image.
• Dragan je, također, naglasio važnost izgradnje ličnog branda svakog od studenata (da ne kažemo svakog stanovnika BiH, što bi isto bilo potrebno. Međutim znam da ni studenti ne grade svoj brand, pa je teško od nižekvalificiranih radnika tražiti isto).
• Od izgradnje ličnog branda sam i krenuo u diskusiju. Prvi stol za koji sam sjeo je bio onaj za kojim je gost bio Valentin Inzko. Nikada nemam velika očekivanja od političara (mada se ovakvi često vole zvati diplomatama, ali meni to dođe na isto. Poslije ću se još vratiti na Inzka, kao učesnika ove diskusije). Još prije diskusije sam pripremio par pitanja za Visokog predstavnika. Međutim, jedva sam stigao postaviti jedno i pol pitanje.

Brand jedne države grade njeni stanovnici. Kakva je većina stanovnika jedne države, na istim vrijednostima će se formirati i brand jedne države. Istina je da se brand gradi i u različitim međunarodnim institucijama, stadionima, dvoranama, čemu sve ne…ali sumnjam da su Švicarci postali poznati kao tačni po svojim fudbalerima ili po svojim institucijama. Također, ni Talijani nisu kroz institucije EU ili UN-a ili NATO-a promovisali pizze, paste, vina i ostale delicije.

Šta hoću da kažem? Brand grade ljudi, odnosno njihovo ponašanje gradi mišljenje okoline o njima. Većina se ljudi, ili u ovom slučaju stanovnika jedne zemlje, ponaša onako kako se ponašaju njihovi role-modeli. Dakle, ugledamo se na ljude koji su na vrhu (kako se zna reći da je kompanija onakva kakav joj je menadžer).

Pitanje koje sam postavio Visokom predstavniku je bilo sljedeće: kako vi vidite svoju ulogu u kreiranju branda Bosne i Hercegovine?

Kakav sam odgovor dobio? Ne mogu citirati, ali bilo je tipa: promovišem BiH na svim sastancima u NATO-u, Briselu, Ženevi, Londonu…onda sam prekinuo Inzka. „Mene to ne zanima, mene zanima kakva je vaša uloga u brandiranju BiH unutar BiH?“. Onda se nastavila demagogija dok definitivno nije isteklo vrijeme. Kako je rekla Ccarica, uvod gospodina Inzka je trajao koliko i ukupno vrijeme predviđeno za naše „druženje“ sa njim. Svoja pitanja sam ugurao u „sudijskom vremenu“.

Da smo imali više vremena nastavak bi bio sljedeći: „Gospodine Inzko, da li vi znate šta građani BiH misle o vama?“. Bez obzira kakav odgovor bio, moje iskustvo je da velika većina građana smatra da visoki predstavnik ne radi ništa, a prima dobru platu. Na to bih mu ukazao. Kakav nam je to role-model? Da napomenem, to je formalno najmočniji čovjek u BiH!

Ne pišem ovo da bih napadao Inzka, vjerovatno bi i on prihvatio neku zahvalniju funkciju da je u mogućnosti. Ovdje se govori o brandu. Naš role-model, brand kojem težimo, je onaj koji ne radi ništa a prima dobre pare. To je naš najčešći identitet. Zbog takvog identiteta nismo konkurentni nigdje u svijetu i zbog toga nemamo i još dugo nećemo moći govoriti o BiH kao brandu.

„Kult nerada u našim krajevima ima i svoju festivalsku, karnevalsku verziju. U jednom hercegovačkom mjestu tradicionalno se bira “baćo godine”. Baćo je čovjek koji najmanje radi a najbolje živi.

U žestokoj konkurenciji više godina pobjedu odnosi čovjek koji je i u prošlom i u sadašnjem sistemu bio direktor. Lijepo živi, malo radi… Kad ga je voditelj emisije pitao da pokaže ruke, “Baćo godine” je ponosno pokazao kako nema nikakvih žuljeva..

“Ja ako i dobijem žulj – to je od ovih jeftinih upaljača!”… zaključio je ovaj simpatični Hercegovac, popularan i kod starijih i kod mlađih, koji sanjaju da će kad porastu, jednom biti “Baćo godine”!!!“

Zbog čega i zašto da mi nekome u svijetu budemo interesantni?

• Šta je dalji problem brandiranja u BiH? Opet Inzko. Kao što Halid Muslimović daje svoje „stručne“ komentare o situaciji u ekonomiji, politici, sportu (bio je sličan intervju sa Dinom Merlinom, ali ga sada ne mogu pronaći, gdje je pričao o fudbalskoj reprezentaciji i ekonomiji), tako i Inzko bude pozvan na diskusiju o marketingu. I još se takve goste stavlja na pijedestal, pa pored toga što ih se čeka dok kasne, tako im se i plješće i ne zamjera što ranije napuštaju diskusiju. Jest da je vrhovni protektor, ali je ipak previše. Zbog takvog našeg odnosa, nam je i potreban.
• Na kraju, finalni zaključak – zbog čega ne uspijevamo u brandiranju (bilo čega). Opet Inzko! Od četiri stola, četiri diskusije, na zadnjoj kod Dragana Močevića sam pozvao kolege da se prisjete i uporede sve četiri diskusije. Na prvoj kod Inzka je jedva jedno pitanje postavljeno. Na svim ostalim su skoro svi učestvovali (Goran Milić je diskusiju počeo pitanjem nama). Tako izgleda kada (ne)razgovarate sa političarem, a sasvim drugačije kad razgovarate sa profesorom, ekspertom i novinarom. Nažalost i kod svojih kolega, ovi što se nazivaju mlađom generacijom, primjećujem jako puno jednostranosti. Jako malo prostora se ostavlja kritici. Nema jakog branda bez dvosmjerne komunikacije!

Veliko hvala gostima i učesnicima. Bez obzira na moje negativne kritike, ovo mi je dobro poslužilo da i ja u svojoj glavi sumiram šta nam je sve neophodno da kreiramo jake brandove. Bilo je osvježenje sa kolegama diskutovati o marketingu, a ne o žutilu i sivilu koje nas okružuje.

Na kraju vam preporučujem da pročitate nešto o brandiranju Slovenije. Kako je njihov zaštitni znak i slogan, kojeg su smatrali svojom kulturnom baštinom, otkupljen od strane trgovačkog lanca Spar. Više od priče o marketingu, Dežulović (kao i uvijek) odlično objašnjava društvene procese koji se dešavaju oko nas. U ovom slučaju prije i poslije procesa brandiranja.

Prvi „Ko koga zumira“ naslov je imao pozitivnu kritiku. Drugi „Ko koga zumira“ je imao negativnu. Sada imam trilogiju, a vi ocijenite da li idemo putem Dobar – Loš – Zao.

Inspiriran postom Cyberbosanke na prenos utakmice baraža za plasman na EURO 2012 između reprezentacija Bosne i Hercegovine i Portugala o reklamama u toku utakmice sam se sjetio svog posta i dao komentar na Hanin. U trenutku pisanja moj posta o prenosu utakmice Real – Barcelona sam mislio da gore ne može. Međutim, sada obzirom da se radi o, da tako kažem, javnom dobru – državnoj reprezentaciji i javnom TV servisu, mogu reći da je ovo još gore. Ali o tome je dovoljno rekla Hana, pa neću ponavljati. Preporučujem da pročitate njen post gdje možete dosta naučiti o svojim i pravima TV stanica. Mogu se pohvaliti da sam učestvovao u kreiranju njenog follow-upa u vidu današnjeg posta sa screenshotovima svih reklama na uzvratnoj utakmici u Portugalu.

Ja ću dati osvrt na oglašivače koji su se pojavili u toku prenosa.

Ići ću već pomenutim pravcem Dobar – Loš – Zao (ako se ičije, u velikoj većini iritantno učešće među 177 poruka može ocijeniti dobrim).

Za uvod ću reći da je ukupno bilo oko 177 pojavljivanja raznoraznih oglašivača u toku utakmice. Ne znam da li sam uspio sve uhvatiti jer (i sami vidite po ukupnoj brojci) to nije baš bio lagan zadatak.

Prema kategorijama to izgleda ovako:

Ovo je događaj koji ima nacionalni doseg i najveću gledanost, pa tako i oglašavanje unutar ovog događaja govori ne samo o oglašivačima već i o gledateljima. Po ovome bi se reklo da Bosance najviše interesuje gradnja i hrana (i da su to trenutno potrebe koje su najaktuelnije). Skućiti se i najesti se. Poslije toga dolazi kupovina automobila, pa oblačenje. Reklo bi se normalan slijed po Maslowljevoj hijerarhiji potreba, ali neka svako razmotri koliko se naši ljudi zadržavaju (pretjerano ili premalo) na svakoj stepenici i koliko ulažu u prelazak sa jedne na drugu stepenicu.

Vrijedi istaći da unutar kategorije hrana i piće skoro polovicu oglašivača čine brandovi mesne industrije (Poli, Ovako, Maksumić, MIS, Piletina MADI i Pili). Dovoljno govori o kvaliteti i sofisticiranosti ishrane BH stanovništva.

Sada o oglašivačima:

Dobar:

Poli salama je imala najbolji nastup (odmah poslije Ronalda i Nanija). Sa malim, ali dovoljno primjetnim oglasom su pokazali kako se ne mora biti agresivan da bi se podsjetilo publiku na svoje postojanje. Također, treba spomenuti da je za očekivati da na ovakvim događajima, gdje poruka mora biti kratka (najčešće samo brand), oglašeni budu samo jako poznati brandovi. Međutim, nasuprot Poli salame, u istoj kategoriji smo imali neke apsolutno nepoznate brandove. Mislim da je to bacanje para s njihove strane.

Loš:

Kao loš primjer bi naveo oglašavanje Granoff-a i njegovog otvaranja prodavnice u Banjoj Luci. Vjerovatno je ovo bio najskuplji događaj za oglašavanje, usmjeren na grad u kojem je vjerovatno bila najmanja gledanost ovog događaja (ili sa najviše negativnih emocija spram događaja, svejedno). Jasno je da je ovo vjerovatno neka kompenzacija između BHT1 i Granoffa, ali kad su se već morali oglašavati, onda su mogli poruku daleko bolje usmjeriti.

Zao:

Ubjedljivi „kralj“ oglašavanja unutar utakmice Portugal – Bosna i Hercegovina je „onaj bager“! Naime, tako su mi ljudi s kojima sam razgovarao na ovu temu opisali reklamu kompanije Lager.

Naime, ne radi se o bageru, već o damper kamionu u koji je na ekranu komotno mogla stati čitava jedna reprezentacija (doduše malo bi se pogurali). Obzirom da su dva dampera bila pozicionirana na ekranu, vjerovatno je u jedan trebalo da uskoče reprezentativci BiH, a u drugi Portugalci.

Prvo ne znam uopšte šta reklama ovakve vrste radi na prenosu utakmice reprezentacije?! Kupovinom ovakvih mašina se ne bavi ni 0,0001% gledateljstva ove utakmice. Na kraju krajeva, za kupovinu ovakvih stvari su bitnije tehničke karakteristike koje se lakše mogu iskazati u nekom stručnom časopisu a ne u toku prenosa utakmice.

Ali da stvar bude gora, Lager nije samo apsolutni „kralj“ zbog vrste reklame, već i zbog površine (na ovom screenshotu se vidi da se ništa bitno na terenu ne vidi od ovog kamiona) koju zauzima i po broju ponavljanja. Ovu napravu smo vidjeli 17 puta u toku prenosa, što je skoro 10% svih prikazivanja! Ne znam zbog čega je bilo toliko bitno da vidimo i zapamtimo ovu mašinu? Obzirom na utrošeno vrijeme, mogli su nam ispisati sve tehničke karakteristike i možda staviti iskustva korisnika?!

Zanimljivosti:

Meni je najzanimljivije bilo vidjeti reklamu Violete na samom stadionu (pored terena). Jako rijetko se dešava da se neki naš domaći brand oglašava na inostranim medijima. Pozitivno su me iznenadili. Međutim, ono što je ovdje opasno za Violetu je to da je ova reklama vjerovatno nadproporcionalno skupa u odnosu na ciljnu skupinu. A i vidljivost je manja obzirom na kvalitet prenosa i činjenicu da su drugi oglasi pored terena bili na portugalskom jeziku, pa tako većina nije obraćala pažnju na njih (ja je nisam primjetio u toku utakmice, a ni neki od mojih kolega). Po nesreći, Teta Violeta je bila prikazana kada je Ronaldo s loptom prolazio pored nemoćnog Begovića.

Često se dešava u ovakvom oglašavanju da bude nespretnih situacija. Tako je ovaj put Fabulas dobio žuti karton

I na kraju, Adidas je bio prikazan u trenutku kada je na reklamama pored terena bio prikazan Nike.

Toliko o ovoj temi. Sada imamo priliku da se dobro odmorimo od reprezentacije, jer je ovo bio poprilično intenzivan period. Šta mislim o utakmici? Pogledajte šta nam o svemu ima reći veliki Ivica Osim.